Стеван Буга: ФРАГМЕНТИ КРУГА (ПОДСЕТНИК)

Љубиша Симовић: ПОМРАЧЕЊЕ
Dodiruješ  nebo,
razgrebano je nečijim kandžama ;
(usne postaju tanke linije besa)
spajaš ga, nanovo, u paučinu
na čijim nitima spavaju bogovi...
(znatiželja podstiče igru)
...Vrtlozi vetrova donose te na
    obalu ...
Pesak ti šapuće prošlost ,
neobazireš se - on je samo
samo brana između vode
i bezobličnih senki koje nameću
zarđale brave svojoj slobodi.
...stopi se ... stopi se ...
(talasi ti ritmično vuku kosu)
Zvuk razlamanja živog semena
uvlači se kroz tvoje
drhtave slike,
roni tvojim dubinama
tražeći svoj deo
zaboravljen u tebi.
... Polomljena stakla
    ispranih boja spajaju se nanovo ...
(setivši se svega, izgubićeš razum)
Rađaš se ponovo u vodi,
oblici gube smisao;
prepoznaješ pesmu kapljica
što izviru i ulivaju se
iz tvojeg početka ...
Svest odlazi sa njima
brzinama ludila, strasti, raspukle čežnje ...
postaješ rastrgnut obris lelujavog dima
u dodeljenom vremenu i prostoru.
Tada,između ničega, saberi svoju dušu
U jednoj i jedinoj odluci

Коментари