Душко Домановић: КАО

5.

Svakog popodneva
U vreme ručka
Stavim kišobran u torbu
I idem da te tražim
Da
Kao
Ručamo zajedno
Usput ne gledam nebo
Da se od ljubomore raskiši
I kao pljušti
A ja te pod kišobran sakrijem
Baš je dobro što imaš kišobran
Kažeš
Baš je dobro što je nebo takvo derle
Ćutim ja
I još malo se pogrbim
Da mi iz kišobrana ne ispadneš
Onda skroz na ručak zaboravimo
I ceo dan gladni na kišobranu plovimo
Kroz zamagljenu pučinu neba


Коментари