DOĆI ĆU
Doći ću
još jednom da poberem želje sa tvojih dlanova.
Nemiri
što me gone od kada postojim,
sipljiva
duša - sklona zbegu, naklona lutanju,
doneće
me opet u vrt tvojih htenja...
- Gledam
kroz okna ljudskih slutnji u strepnju zrelog dana.
Znam da
ima me još uvek iza tvog vida, pod mislima svakodnevice,
znam da
drhtim opirući se pesku zaborava pod čelom zrelog čoveka,
u telu
čije krilo dečaka i zagrljaj mladog ljubavnika poznam kao svoju senku.
I bez
misli, i bez osećaja, tvoj dodir znam, koliko ti i ćutnju razumem.
Blizinu
pijem. Odraz u sebi, kao u srebru, tajim i ne priznajem.
Doći ću
još jednom da poberem želje sa tvojih dlanova.
One
želje što rasipale su se svuda – od nemila, do nedraga,
vrtlozima
strasti, goletima samoća, pustošima poraza, dubinama padova;
želje,
što maskirane si proneo kroz radosti meni tuđe i nepoznate,
kroz
bistrinu sreće trenutaka nedeljenih...
Na
vrhovima prstiju i dalje gori žudnja nezgaslog žara,
topla –
taman toliko da nedrima mi ispisuje radost sunčevih struna.
Talas
potresa tvog bila razdire i cepa granice vremena,
prostore
koji širine upiru u daljine i u večnost što nas deli.
A mrva
istine skrojene našim postojanjem gorostasno bdi nad trenom koji me tebi
nosi.... još jednom, da poberem želje sa tvojih dlanova...
Doći ću
još jednom, posle vremena i nadanja,
posle
zakasnelih vozova i izgubljenih vera.
Doći ću
zaodenuta u sliku lika koji pamtiš pod mojim imenom,
tek
nešto bogatija za svitak godina i naramak vrlina sakupljenih iskustvom,
doći ću
da priznam ti sve svoje hrabrosti,
da
podičim se ludostima onako kako samo ja znam i kako samo tebe raduje,
da
obećam da više nikada neću obećati sve što mogu, a neću da ispunim!
Veruj da ću doći.
Коментари
Постави коментар